Tijekom godina došlo je do značajne promjene u razumijevanju dobrobiti vitamina D. Klasično djelovanje vitamina D kao važne odrednice metabolizma kostiju prošireno je tako da uključuje širu ulogu u homeostazi i prevladavajućim poremećajima kostiju kao što je osteoporoza. Ipak, uloga, funkcija i važnost vitamina D u organizmu koja se ne veže isključivo samo uz kosti je pobudila veliko zanimanje te se danas puno više pažnje posvećuje tome. U mnogim populacijama diljem svijeta narušen je status vitamina D u organizmu. To je potaknulo znanstvenike da istraže utjecaj vitamina D za nekoliko kroničnih zdravstvenih problema, od utjecaja na cirkulaciju pa sve do autoimunih i kardiovaskularnih bolesti, hipertenziju i uobičajene vrste raka.
Dovoljna, nedovoljna ili nedostatna količina vitamina D
Bez obzira što se nedostatak vitamina D oduvijek povezivao sa stanjem kosti u tijelu, novija istraživanja su pokazala kako se nedostatak vitamina D može očitovati i u drugim stanjima i poremećajima metabolizma, a ne samo u trenutku pojave simptoma koji upućuju na stanje kosti. Status vitamina D može značajno varirati u populaciji ovisno o geografskim, društvenim ili ekonomskim čimbenicima, te je između ostalog i ta činjenica pokrenula pitanje je li nedostatak vitamina D povezan sa zdravstvenim problemima koji ne moraju nužno biti povezani sa kostima i cjelokupnim koštanim sustavom. Iako je klasična funkcija aktivnog vitamina D regulacija koncentracije kalcija i fosfata, nedavni dokazi upućuju na to da je vitamin D također povezan s raznim ulogama u organizmu koje nisu vezane na koštani sustav.
Nedostatak vitamina D prvenstveno je povezan s modernim načinom života koji karakterizira nedovoljna izloženost gole kože UV-B komponenti sunčeve svjetlosti.
Također, apsorpcija vitamina D uvelike je povezana sa magnezijem. Količina Mg koji će ući u stanicu ovisi o razini vitamina D u plazmi. Zapravo, visoke razine vitamina D pospješuju apsorpciju Mg, dok naprotiv, visoka konzumacija Mg dovodi do manjka ili nedostatka vitamina D.
Vitamin D djeluje kao ključni saveznik u apsorpciji magnezija, dok visoki unos magnezija može povremeno zaboraviti na važnost vitamina D; stoga je važno održati ravnotežu za optimalno zdravlje.
Vitamin D i urođeni imunitet
Povijesna veza između vitamina D i urođenih imunoloških funkcija prvobitno je proizašla iz upotrebe ulja jetre bakalara u liječenju tuberkuloze. U novije vrijeme razmišljanja o vitaminu D usmjerena su na stanični i molekularni mehanizam koji podupire njegovo djelovanje. U imunološkom sustavu nalaze se maleni monociti koji se bore protiv bakterija na način da potiču aktivaciju vitamina D. Time, sposobnost domaćina da se bori protiv infekcije ne ovisi samo o urođenim antibakterijskim mehanizmima, već sposobnost reagiranja organizma na infekciju uvelike ovisi o dostupnosti vitamina D, uz dodatnu podršku ovakve reakcije drugim dijelovima normalnog ljudskog imunološkog odgovora.
Vitamin D važan je posrednik urođenih imunoloških odgovora. Na primjer, vitamin D stimulira pretvorbu monocita u makrofage i, posljedično, poboljšava sposobnost urođenih imunoloških stanica. Isto tako, vitamin D poboljšava antimikrobna svojstva imunoloških stanica, koji uništavaju stanične membrane bakterija i virusa. S druge strane, ima važne učinke na prirodne stanice ubojice: monocite i dendritične stanice (DC), povećava proizvodnju protuupalnih citokina te usporava proizvodnju upalnih citokina, što dovodi do faze nedovoljne imunološke reakcije. Na taj način pomaže u izbjegavanju pretjeranih urođenih reakcija i posljedičnog oštećenja tkiva (sustavna upala i/ili septički šok).
Vitamin D i adaptivni imunitet
Vitamin D koji potječe od djelovanja sunčeve svjetlosti na epidermis (samo vitamin D3) ili dobiven iz prehrane (vitamin D2 ili D3) metabolizira se najprije u jetri te je to njegov glavni oblik. Vitamin D modulira aktivaciju i promjenu naivnih limfocita u limfnim čvorovima. Ova promjena podrazumijeva usporenu proizvodnje upalnih citokina i povećanu proizvodnju protuupalnih citokina.
Ukratko, vitamin D izravno i neizravno utječe te regulira urođene i adaptivne imunološke stanice. Zapravo, vitamin D ima imunomodulatornu ulogu u urođenom i adaptivnom imunološkom sustavu koji, čini se, promiče imunološku toleranciju i stoga djeluje na smanjenje vjerojatnosti razvoja autoimune bolesti.
Vitamin D regulira imunitet – povezanost s mikrobiomom
Bioraspoloživost vitamina D utječe na sastav crijevnog mikrobioma. Nakon prilagodbe i promjene prehrane razine vitamina D utječu na crijevne bakterije, što zauzvrat poboljšava imunitet. Kod ljudi, niske razine vitamina D su u korelaciji s razvojem tumora, a genski potpisi aktivnosti vitamina D povezani su s poboljšanim reakcijama na imunoterapiju. Ovo naglašava vezu između vitamina D i imunološkog sustava putem crijevnih bakterija koje mogu imati primjenu za poboljšanje terapije raka, ali i drugih bolesti.
Nakon prilagodbe i promjene prehrane, razine vitamina D imaju snažan utjecaj na crijevne bakterije, što nesumnjivo poboljšava imunitet!
Vitamin D i starenje
Starenje je prirodan i neizbježan proces nakupljanja molekularnih i staničnih oštećenja, što dovodi do neispravnih funkcija stanica, tkiva i cijelih organa koji slabe cijeli ljudski organizam.
Središnja uloga imunološkog sustava u raznim bolestima povezanim sa starenjem sugerira da se sposobnost odgovora imunološkog sustava ne opisuje samo kao sposobnost pojedinca da se odupre infekcijama, već i da se bori protiv bolesti na koje ne djeluje imunitet osobe u potpunosti i protiv samog procesa starenja. U zdravom imunološkom sustavu nema pretjeranih reakcija imunoloških stanica koje mogu dovesti do reakcija opasnih po zdravlje i život, poput septičkog šoka, anafilaktičkih odgovora ili autoimunih bolesti. Tijekom starenja dolazi do promjena u imunološkom sustavu te se promjene očituju u smanjenoj sposobnost ljudskog tijela da primjereno odgovori na izloženost nekoj infekciji. Ta sposobnost imunološkog sustava drastično raste nakon rođenja i doseže vrhunac u dobi od 10 godina. S obzirom na već spomenute dobrobiti vitamina D u imunološkom sustavu dostatnost vitamina D važna je komponenta zdravog starenja, ne samo za održavanje kostiju i skeletnih mišića u dobroj formi, već i za homeostazu imunološkog sustava. Osobe s dovoljnom količinom vitamina D trebale bi imati višu razinu sposobnosti odgovora imunološkog sustava na infekcije od osoba s nedostatkom ovog vitamina.
Autoimuni tireoiditis i vitamin D
Poremećaj nazvan Hashimotov tireoiditis (HT), poznatije kao kronični autoimuni tireoiditis, najrašireniji je organski specifični autoimuni poremećaj čija se učestalost posljednjih desetljeća značajno povećala. Trenutno je HT jedna od najčešćih bolesti štitnjače osobito u ženskom spolu te od toga pati u prosjeku 1 od 1000 osoba. HT je trenutno vodeći uzrok primarne hipotireoze, kako u adolescenata tako i u odraslih. Glavna značajka bolesti je prisutnost autoantitijela štitnjače koji se pojavljuju kao reakcija na tireoidnu peroksidazu (TPO) ili tireoglobulin (TG).
Dok je TG protein koji je važan u proizvodnji hormona štitnjače i normalni je proizvod stanica štitnjače, TPO je enzim koji sudjeluje u proizvodnji hormona štitnjače (tiroksina, T4 i trijodtironina, T3). Prisutnost antitijela na TPO u serumu upućuje na postojanje autoimune bolesti štitnjače.
Pojavnost protutijela (autoantitijela) ukazuju na korelaciju s hipotireozom. Ovo stanje je autoimuni poremećaj posredovan T-stanicama karakteriziran limfocitnom infiltracijom štitnjače. Iako konkretan uzrok nije u potpunosti razjašnjen, smatra se da je patogeneza HT povezana s interakcijom između genetskih utjecaja, okidača iz okoline i epigenetskih učinaka.
Kronični autoimuni tireoiditis karakterizira samouništenje tkiva putem adaptivnih imunoloških odgovora koji izbjegavaju imunološku regulaciju. U normalnim uvjetima, nakon što ljudsko tijelo stekne sposobnost tolerancije na određene antigene, ne dolazi do procesa autoimunosti. Međutim, kad god se taj proces tolerancije prekine, javlja se autoimunost, baš kao i kod HT-a.
Uzroci Hashimotovog sindroma su raznoliki, a uključuju:
- genetsku predispoziciju,
- čimbenike okoliša (npr. zračenje, infekcije, unos joda, selena, pušenje i prehrambene navike)
- endogene čimbenice (npr. indeks tjelesne mase, adipokini, estrogeni, mikrokimerizam, glukokortikoidi i potencijalno gastrointestinalni mikrobiom).
Smatra se da čimbenici okoliša igraju važnu ulogu, kao što su pokazale nedavne epidemiološke promjene, a razvoj Hashimota može se pripisati ne samo urođenoj predispoziciji, već i čimbenicima okoliša koji se brzo mijenjaju.
Vitamin D ima svestran učinak i uz svoju endokrinu funkciju može čak biti uključen u autoimune, endokrine, infektivne, metaboličke i neurološke bolesti te poremećaje raspoloženja. Očito, metabolizam u imunološkim stanicama sugerira da vitamin D igra ključnu ulogu u regulaciji urođenog i adaptivnog imunološkog sustava. To jest, nedostatak vitamina D mogao bi ugroziti integritet imunološkog sustava i dovesti do neprikladnih imunoloških odgovora kao što su autoimune bolesti. Razine vitamina D znatno su niže u bolesnika s Hashimotovim sindromom u usporedbi sa zdravim ljudima. S druge strane, nakon suplementacije vitaminom D3 u bolesnika s ovim poremećajem, a koji su imali i nedostatak vitamina D, udio autoantitijela štitnjače značajno se smanjio.
Mehanizam autoimune hipotireoze
Srž autoimunog procesa u HT-u je slom samotolerancije na autoantigene štitnjače koji rezultira destrukcijom štitnjače, makrofaga i plazma stanica. Osim toga, te stanice proizvode autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (TPO) i tireoglobulina (TG).
Nizak status vitamina D zabilježen kod pacijenata s autoimunim bolestima štitnjače nedvojbeno ukazuje na značajnu povezanost između nedostatka vitamina D i autoimunih bolesti, što otvara jasne mogućnosti za razvoj novih terapija i rješenja.
Imunomodulirajuća uloga vitamina D u Hashimotovom tireoiditisu
Kao što je gore opisano, vitamin D ima imunomodulatornu ulogu u urođenom i adaptivnom imunološkom sustavu koji, čini se, promiče imunološku toleranciju te time može doprinijeti usporavanju Hashimota. S jedne strane, aktivni vitamin D potiče pretvorbu monocita u makrofage što stimulira antimikrobnu aktivnost putem niza mehanizama koji povećavaju proizvodnju antimikrobnih tijela. Odnosno, vitamin D poboljšava sposobnosti obrambenih tijela te antimikrobna svojstva urođenih imunoloških stanica. S druge strane, vitamin D također igra ulogu u regulaciji adaptivnog imuniteta, budući da modulira aktivaciju i pretvorbu naivnih limfocita u limfnim čvorovima. Drugim riječima, vitamin D ima imunomodulatornu ulogu u urođenom i adaptivnom imunološkom sustavu koji, čini se, promiče imunološku toleranciju, i, u ovom slučaju, mogao bi doprinijeti usporavanju imunopatološkog procesa u Hashimotu.
Potencijalni mehanizmi pomoću kojih vitamin D doprinosi usporavanju autoimunog procesa u Hashimotu su različiti i komplementarni:
- Vitamin D usporava proizvodnju različitih protupalnih citokina, čime pomaže u izbjegavanju pretjeranih reakcija i oštećenja tkiva.
- Vitamin D može smanjiti proizvodnju monocita u stanicama štitnjače, sprječavajući aktivaciju T stanica.
- Vitamin D utječe na naivne T stanice, smanjujući proizvodnju upalnih citokina i olakšavajući aktivaciju T regulatornih stanica.
- Vitamin D regulira B-limfocite, smanjuje aktivaciju naivnih B stanica, potiskuje pretvorbu u plazma stanice i usporava stvaranje memorijskih B stanica.
Mnoge studije otkrile su potencijalnu vezu između hipovitaminoze D i povećanog rizika od pojave Hashimotovog tireoiditisa. Zapravo, s obzirom na odraslu populaciju, nizak status vitamina D uočen je u pacijenata s autoimunim bolestima štitnjače ili HT, što ukazuje na povezanost između nedostatka vitamina D i autoimunosti štitnjače. Nadalje, učestalost pojave nedostatka vitamina D u bolesnika s HT-om značajno je viša u usporedbi sa zdravim pojedincima, što ukazuje na uključenost vitamina D u mehanizme koji utječu na pojavu bolesti. Osim toga, s obzirom na sve slučajeve HT-a, bolesnici s hipotireozom pokazali su veću učestalost pojave nedostatka ili niže razine vitamina D u usporedbi sa zdravim osobama.
Suplementacija vitaminom D
Većina dostupnih kontroliranih ispitivanja provedena na odrasloj populaciji otkrila je da su se, nakon suplementacije kolekalciferolom u bolesnika s dijagnosticiranom HT i nedostatkom vitamina D, udjeli autoantitijela štitnjače značajno smanjili pa se smatra da liječenje vitaminom D može imati povoljan učinak na autoimunu hipotireozu. Osim toga, smanjenje razine antitijela također je primijećeno kod ispitanika s normalnim početnim statusom vitamina D.
Zapravo, u posljednjem je desetljeću nekoliko studija pokazalo značajno smanjenje antitijela štitnjače u odraslih bolesnika s dijagnosticiranim autoimunim tireoiditisom nakon suplementacije vitaminom D.
U nedavnim istraživanjima s velikim brojem pacijenata s HT-om sudionici su primali doze vitamina D (između 1000 i 4000 IU dnevno) kako bi postigli optimalne koncentracije (>40 ng/mL). Nakon razdoblja od 12 mjeseci praćenja, uočeno je značajno smanjenje antitireoidnih protutijela. Nadalje, utvrđeno je da je koncentracija vitamina D > 50 ng/mL povezana sa značajnim poboljšanjem funkcije štitnjače, uključujući smanjenje razine TSH i ozbiljnosti simptoma.
Za potvrdu blagotvornog djelovanja vitamina D u prevenciji i liječenju autoimunih bolesti štitnjače potrebna su dodatna kontrolirana ispitivanja s duljim periodima praćenja. Međutim, neki autori sugeriraju da bi se kod dijagnosticiranja bolesnika s HTom mogla predložiti nadoknada vitamina D kao pomoćno liječenje, te čak predviđaju da bi vitamin D u budućnosti mogao postati dio liječenja autoimunih bolesti štitnjače, osobito kod osobe s nedostatkom vitamina D.
To jest, vitamin D bi mogao ponuditi siguran i ekonomičan pristup poboljšanju funkcije štitnjače i mogao bi pružiti zaštitu od razvoja autoimunog tireoiditisa. Iako ovog vitamina ima u hrani poput lososa, tune, bakalara, skuše, sardine i haringe te se nalazi u plodovima mora i rakovima, također u gljivama, žumanjku i kvascu te u hrani obogaćenoj vitaminom D poput biljnih napitaka, biljnih krema i raznih biljnih namaza, ipak je potrebno dodatno obogatiti prehranu dodacima prehrani kada se pojavi nedovoljna količina u organizmu ili nedostatak.
Općenito, budući da je određivanje indeksa vitamina D složenije i skuplje od mjerenja njegovog statusa, znanstvenici kao mjeru opreza predlažu kako bi svi trebali uzimati suplemente kao osobe koje slabo reagiraju na vitamin D, tj. dnevnu dozu vitamina D3 od 1 µg (40 IU)/kg tjelesne mase. Pri procjeni dostatnosti vitamina D kod osoba sa smanjenom reakcijom imunološkog sustava, treba uzeti u obzir budući da osobe s niskim odgovorom na vitamin D trebaju značajniju dopunu vitamina D3 nego osobe s visokim odgovorom.
Hewison, M. (2012), An update on vitamin D and human immunity. Clinical Endocrinology, 76: 315-325.
Fabien Franco,Kathy D. McCoy,Microbes and vitamin D aid immunotherapy, Science, 384, 6694, (384-385), (2024).
Carlberg, Carsten, and Eunike Velleuer. 2024. “Vitamin D and Aging: Central Role of Immunocompetence” Nutrients 16, no. 3: 398 Durá-Travé, Teodoro, and Fidel Gallinas-Victoriano. 2024. “Autoimmune Thyroiditis and Vitamin D” International Journal of Molecular Sciences 25, no. 6: 3154.
NutriVik 
Jedna misao o “Vitamin D – za imunitet i protiv autoimunih bolesti”