Majka sam troje djece i bez obzira na moju profesiju prije svega sam majka. Oduvijek se držim nekih pravila koja nastojim prenijeti svojoj djeci. Ponekad ide glatko, a ponekad se moram namučiti da bih dokazala koja je korist, a koja šteta nekih prehrambenih navika. Svakodnevna pitanja koja mi postavljaju i očekuju suvisao odgovor znaju biti jako teška. Jedno od tih pitanja je i zašto ne mogu pojesti čokoladu navečer nakon večere?
Potaknuta tim pitanjem i kontinuiranim medijskim natpisima o sve većem broju pretile djece odlučila sam ovaj tekst napisati kako bih potaknula nas, obične ljude, barem na razmišljanje o ovoj problematici, a konačno i na usmjereno djelovanje.
Pretilost nije trenutna
Dramatičan porast prekomjerne tjelesne težine i pretilosti među djecom u Europi dogodio se u posljednjih trideset godina, posebno posljednjih deset godina. Broj djece s prekomjernom tjelesnom težinom svake se godine povećava za najmanje 400 000, od čega je 85 000 pretilo.[1]
Za nas roditelje, staratelje, skrbnike i sve one koji brinu o djeci, a tako i one koji će tek postati roditelji važno je osvijestiti činjenicu da djecu trebamo zaštititi od sve sofisticiranijeg marketinga sjedilačkih aktivnosti i energetski bogate, ali nutritivno siromašne hrane i pića. Takve navike potaknut će brzo debljanje u ranom djetinjstvu i pogoršati čimbenike rizika za kronične bolesti kod sve djece, posebno one koja pokazuju loš linearni rast. Prehrambene navike za suzbijanje dječje pretilosti trebaju promicati zdrav rast i sigurnost prehrane kod kuće te štititi djecu od neaktivnosti ili prekomjerne konzumacije hrane loše prehrambene kvalitete.
Prvi korak u pristupu bilo kojem problemu pogrešno stečenih prehrambenih navika ili planiranju bilo kojeg preventivnog programa jest biti vrlo jasan u vezi s onim što pokušavamo postići i imati jasnu definiciju onoga što pokušavamo spriječiti. Zdravstveni status djeteta obuhvaća nekoliko različitih dimenzija, uključujući tjelesno, mentalno, socijalno i duhovno zdravlje, a ne samo odsutnost bolesti. Isto tako, odsutnost pretilosti ne mora nužno osigurati zdravo dijete. Prevencija dječje pretilosti ne bi trebala dominirati ukupnom slikom dječjeg zdravlja. Postoje mnogi bitni aspekti dječjeg zdravlja, uključujući zdravu prehranu za rast, razvoj, imunitet, rad mozga, tjelesna aktivnost za zdravlje i dobrobit, socijalna podrška, sigurnost, prevencija nesreća da nabrojim samo neke. Kontrola tjelesne težine samo je jedan aspekt cjelokupnog zdravlja djeteta[2].
Velika većina djece i adolescenata s prekomjernom tjelesnom težinom zna da su debela i nakon toga razvijaju lošu tjelesnu sliku i strah od hrane. Uobičajeni je mit da djeca s prekomjernom tjelesnom težinom ne brinu o svojoj težini ili se malo trude pokušati kontrolirati svoju težinu, da su debeli ljudi „slabe volje, ružni i nespretni“ ili „proždrljivi, lijeni, loši, slabi, glupi, bezvrijedni i bez samokontrole“. Osim što su pretila djeca oba spola dobro svjesna svojih problema s težinom, imaju i nisko samopoštovanje, a trenutno je poznato da pokazuju visoku stopu korištenja ekstremnih dijeta, poremećene prehrane i preskakanja doručka kao i veću razinu emocionalne nesigurnosti i manja očekivanja od njihove obrazovne budućnosti. Posljednje što je potrebno pretiloj djeci je podsjetnik na njihov neželjeni status težine.
Pretila djeca i njihovi roditelji mogu pogrešno protumačiti medijske članke o dječjoj pretilosti i druge poruke o kontroli tjelesne težine kao znak traženja dijeta za brzo mršavljenje, dijetalnih proizvoda i režima mršavljenja koji su neprikladni za rastuću djecu.
Motivacija kao važan čimbenik u borbi protiv pretilosti
Usredotočenje na dječju težinu na negativan ili kritičan način vjerojatno će proizvesti štetan učinak na djecu s prekomjernom tjelesnom težinom, osjetljivijom na svoju težinu i nedostatak atletskih sposobnosti u sebi, a time i na stvaranje manje vjerojatnosti da će sudjelovati u tjelesnoj aktivnosti, tjelesnom odgoju i sportu. Jednako tako uzrokovati će slično ponašanje i kod planiranja preventivnih aktivnosti za takvu djecu.
Prisiljavanje djece prekomjerne tjelesne težine na bavljenje sportom ili tjelesnom aktivnošću vjerojatno će pogoršati ove probleme i dodatno smanjiti njihovo sudjelovanje u tjelesnoj aktivnosti te će kao posljedicu imati samo poticanje porasta pretilosti u djece. Suprotno tome, uključivanje djece u tjelesne aktivnosti u kojima uživaju vjerojatno će im ojačati samopoštovanje, socijalne interakcije i prijateljstva, i promovirati vrlo važnu i na dokazima utemeljenu filozofiju da debela djeca mogu biti u kondiciji i zdrava.
Pravilna prehrana i tjelesna aktivnost bitne su sastavnice za cjelokupno dječje zdravlje, jer donose brojne široke koristi za tjelesni rast i razvoj, napredak i spoznaju mozga, imunitet i prevenciju bolesti, a ne samo prevenciju dječje pretilosti. Sva djeca trebaju dobru prehranu i tjelesnu aktivnost, a ne samo pretila djeca. Uz pravilnu prehranu za zdravlje i dobrobit djeteta treba se pozabaviti preprekama za tjelesnu aktivnost, uključujući načine za stvaranje okruženja manje „poticajnim za pretilost“, pronaći načine nenamjernog poticanja slučajnih vježbi i načine pružanja sigurnih, ugodnih i jeftinih mogućnosti za tjelesne aktivnosti uz pravilan izbor hrane. Igre u prirodi poput vožnje biciklom, „brze“ šetnje u kojoj dijete mora brzo hodati i uloviti nekoga bez da potrči, igre loptom, razne poticajne igre poput tko će više preskočiti uže, ili tko će brže dotrčati do vrha nekog brežuljka, su izrazito korisne za zdrav tjelesni, ali i mentalni razvoj djeteta.
Iako je za svako dijete najvažnije da roditelj vjeruje u njega, da mu je podrška i da će mu pomoći, ipak, za nas roditelje važno je da razumijemo da su ekološki, okolišni i holistički pristupi uspješno primijenjeni u programima prevencije poremećaja prehrane i poboljšanja slike tijela.
Htjela bih još samo naglasiti da je današnji ubrzani život i stres koji doživljavaju roditelji izravno povezan s dječjom konzumacijom brze hrane i važan je pokazatelj povezanosti rizika od pretilosti. Uloga roditelja u obrascima aktivnosti i pretilosti u djetinjstvu čini da je odnos neaktivnosti roditelj-dijete jači od odnosa snažne aktivnosti. Stoga roditelji koji žele smanjiti neaktivnost svoje djece možda će morati obratiti pažnju na vlastiti način života.[3]
Prevencija dječje pretilosti važna je suvremena tema zdravstvenog odgoja koja još dugo neće jenjavati.
[1] The prevention of obesity in children; Lobstein T; Pediatric Endocrinology Reviews : PER, 01 Aug 2004, 1 Suppl 3:471-475.
[2] Prevention of child obesity: ‘First, do no harm’; Jennifer A. O’Dea; Health Education Research, Volume 20, Issue 2, April 2005, Pages 259–265.
[3] Influence of Stress in Parents on Child Obesity and Related Behaviors; Elizabeth P. Parks, Shiriki Kumanyika, Reneé H. Moore, Nicolas Stettler, Brian H. Wrotniak and Anne Kazak; Pediatrics November 2012, 130 (5)
NutriVik 